Kombajn Claas Europa, kosa 220 cm, motor perkins 75 ks, pogodan za male ulaze i parcele, 1300 €

Kabina za traktor Ferguson Traktor Deutz 52.g. uređen Mlin na kamen za žito i puhalnik za sijeno mjenjam za ovce i janjce Traktor IMT 533, 76.g., u dobrom stanju Prikolica za grožđe Rauch od inoxa 1600 l, sa pužem od inoxa i pumpom, u odličnom stanju, 1500€ Traktor IMT 542, 81.g., generalno uređen, 25.000kn Traktor Vladimirac 531, 80.g., bez papira, može zamjena

Valpovo

Radni logor Valpovo

Radni logor Valpovo na karti Hrvatska
Radni logor Valpovo
Radni logor Valpovo
Radni logor Valpovo (Hrvatska)

Radni logor Valpovo (njemački: Arbeitslager Walpau) je bio logor osnovan od strane komunističkog režima u Jugoslaviji za Nijemce i Austrijanace u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Logora je fukcionirao od 1945. do 1946. godine.

Radni logor Valpovo osnovan je na prostoru između stare valpovačke ciglane i sajmišta gdje su otprije bile barake njemačke Radne službe “Arbeitsdienst” i bio je ograđen visokom bodljikavom žicom i s kulama stražarama.

Nijemcima i Austrijancima sa području Hrvatske kolektivno je pripisana krivnja za nacističke zločine.S padom Nezavisne Države Hrvatska u svibnju 1945. godine, kampovi za hrvatske Nijemci su formirane u Valpovu, Josipovcu i Krndiji. Tri tisuće ljudi sprovedeno je kroz logor.

Od svibnja 1945. do travnja 1946. godine, kroz logor je prošlo oko 3.000 žena, djece i staraca njemačke nacionalne manjine, službeno je evidentirano 1,076 žrtava toga logora, ali se procjenjuje da ih je bilo još nekoliko stotina. Zatvorenici su umirali od gladi i tifusa, među ostalim čimbenicima u otežanim uvjetima života.

Godine 2003. podignut je spomenik žrtvama logora.U otkriću su prisustvovali prestavnici njemačke manjine u Hrvatskoj, gradonačelnik Valpova i đakovački biskup Marin Srakić.

Obitelj Prandau

Tijekom prve polovice 18. stoljeća baruni Prandau, novi vlasnici vlastelinstva, daju obnoviti oštećenu utvrdu, a na ostacima južnog krila grade monumentalnu baroknu pročelnu palaču s centralno isturenim tornjem, visokim 37 metara. Barokna pročelna palača teško je stradala u požaru na Silvestrovo 1801. godine, nakon čega je obnovljena, djelomično i u klasicističkom duhu. Dvorac je 1885. godine ženidbenim vezama prešao u vlasništvo grofovske obitelji Normann od Ehrenfelsa. Tada je imao ukupno 62 prostorije i, zajedno s unutrašnjim dvorištem, tlocrtnu površinu od 4031 m2. Budući da se od tada ništa bitno nije mijenjalo, takav su tlocrtni ustroj i površina sačuvani do danas, što ovaj dvorac svrstava među najveće u Hrvatskoj, dok za njim zaostaju svi drugi slavonski dvorci.

Valpovo grad

Valpovština u širem smislu obuhvaća prostor nekadašnjeg Valpovačkog vlastelinstva: to je prostor koji se prostire između sjevernih osječkih prigradskih naselja, našičkog kraja, pa sve do miholjačkog kraja i mađarske granice. Gradonačelnik Grada Valpova je Leon Žulj. Na području grada Valpova djeluje osam mjesnih odbora i to: Mjesni odbor Valpovo, Mjesni odbor Ladimirevci, Mjesni odbor Nard, Mjesni odbor Šag, Mjesni odbor Marjančaci, Mjesni odbor Ivanovci, Mjesni odbor Zelčin, Mjesni odbor Harkanovci. Na području grada Valpova nalazi se 8 naselja (stanje 2006), to su: Harkanovci, Ivanovci , Ladimirevci, Marjančaci, Nard, Šag, Valpovo i Zelčin. Prema popisu stanovnika iz 1991.godine Grad Valpovo broji 8205 stanovnika (2726 domaćinstava), dok 7 prigradskih naselja broji ukupno 4402 stanovnika (1505 domaćinstava). Od ukupne površine Grada Valpova od 14,266 ha, poljoprivredno zemljište zauzima 8,676 ha ili 60,8%, šume 3,812ha ili 26,7%, te neplodno zemljište 1,778 ha ili 12,5%.

Tradicija Valpova

Tradicijsko, tzv. narodno graditeljstvo, kao i tradicijski uporabni predmeti te živopisne narodne nošnje također su dio kulturno povijesne baštine Valpovštine. Dok su kuće i drugi objekti u središtu Valpova već stoljećima građeni pod utjecajem stilske arhitekture, u njegovim rubnim ulicama te okolnim selima još i danas su sačuvane tradicijske, tzv. šokačke kuće s trokutastim zabatima okrenutima prema ulici te trijemom kao dvorišnim pročeljem. Izvorna dvorišta uz šokačke kuće pravi su etnografski muzeji na otvorenom, jer su gotovo svi stari gospodarski objekti: ambar, štagalj, štala, čardak, pušnica i drugi, također oblikovani rukom najčešće anonimnog narodnog umjetnika. Tradicijska baština naselja Valpovštine jedan je od značajnijih, ali još vijek neiskorištenih turističkih potencijala. (Damir Stanić).

Valpovo

Valpovo sa naseljima se spominje u povjsnim zapisima oko 14. st. ali bez sumnje da i prije nije postojao. Naziv valpovo ne potječe od staroslavenskog ili hrvatskoga jezika, naziv je nastao u vremenu razvoja vlastelinstva, ili nakon najezde tatara i dolaska mnogih stranaca u Slavoniju.  Na čelu vlastelinstva nalazio se, očito, doseljenik porijeklom iz austrijskih pokrajina u svojstvu valpota ili valputa, upravitelja ili blagajnika feudalnog vlastelinstva. Kroz sačuvane pisane dokumente kao feudalni vlasnici Valpova, spominju se Kralj Sigismund, ban Ivan Morović i njegov bratić Stjepan, ban Ladislav Morović, braća Matija i Petar Gereb od Wingartha, ugarski palatin Emerik Pereny, turci, Anton Hilleprandau von Prandau i drugi.

Valpovo

Valpovo je središte prigradskih naselja i upravno,  gospodarsko, sudsko, školsko i kulturno središte šire regije koja se naziva Valpovština. U sastavu Valpova nalazi se sedam prigradskih naselja: Nard, Šag, Ladimirevci, Marjančaci, Ivanovci, Zelčin i Harkanovci. Valpovština u širem smislu obuhvaća prostor nekadašnjeg Valpovačkog vlastelinstva: to je prostor koji se prostire između sjevernih osječkih prigradskih naselja, našičkog kraja, pa sve do miholjačkog kraja i mađarske granice. Gradonačelnik Grada Valpova je Leon Žulj. Valpovština u užem smislu obuhvaća prostor bivše općine Valpovo, tj. današnjih općina Valpovo, Belišće, Petrijevci i Bizovac.