Valpovo

Radni logor Valpovo

Radni logor Valpovo na karti Hrvatska
Radni logor Valpovo
Radni logor Valpovo
Radni logor Valpovo (Hrvatska)

Radni logor Valpovo (njemački: Arbeitslager Walpau) je bio logor osnovan od strane komunističkog režima u Jugoslaviji za Nijemce i Austrijanace u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Logora je fukcionirao od 1945. do 1946. godine.

Radni logor Valpovo osnovan je na prostoru između stare valpovačke ciglane i sajmišta gdje su otprije bile barake njemačke Radne službe “Arbeitsdienst” i bio je ograđen visokom bodljikavom žicom i s kulama stražarama.

Nijemcima i Austrijancima sa području Hrvatske kolektivno je pripisana krivnja za nacističke zločine.S padom Nezavisne Države Hrvatska u svibnju 1945. godine, kampovi za hrvatske Nijemci su formirane u Valpovu, Josipovcu i Krndiji. Tri tisuće ljudi sprovedeno je kroz logor.

Od svibnja 1945. do travnja 1946. godine, kroz logor je prošlo oko 3.000 žena, djece i staraca njemačke nacionalne manjine, službeno je evidentirano 1,076 žrtava toga logora, ali se procjenjuje da ih je bilo još nekoliko stotina. Zatvorenici su umirali od gladi i tifusa, među ostalim čimbenicima u otežanim uvjetima života.

Godine 2003. podignut je spomenik žrtvama logora.U otkriću su prisustvovali prestavnici njemačke manjine u Hrvatskoj, gradonačelnik Valpova i đakovački biskup Marin Srakić.

Obitelj Prandau

Tijekom prve polovice 18. stoljeća baruni Prandau, novi vlasnici vlastelinstva, daju obnoviti oštećenu utvrdu, a na ostacima južnog krila grade monumentalnu baroknu pročelnu palaču s centralno isturenim tornjem, visokim 37 metara. Barokna pročelna palača teško je stradala u požaru na Silvestrovo 1801. godine, nakon čega je obnovljena, djelomično i u klasicističkom duhu. Dvorac je 1885. godine ženidbenim vezama prešao u vlasništvo grofovske obitelji Normann od Ehrenfelsa. Tada je imao ukupno 62 prostorije i, zajedno s unutrašnjim dvorištem, tlocrtnu površinu od 4031 m2. Budući da se od tada ništa bitno nije mijenjalo, takav su tlocrtni ustroj i površina sačuvani do danas, što ovaj dvorac svrstava među najveće u Hrvatskoj, dok za njim zaostaju svi drugi slavonski dvorci.

Valpovo grad

Valpovština u širem smislu obuhvaća prostor nekadašnjeg Valpovačkog vlastelinstva: to je prostor koji se prostire između sjevernih osječkih prigradskih naselja, našičkog kraja, pa sve do miholjačkog kraja i mađarske granice. Gradonačelnik Grada Valpova je Leon Žulj. Na području grada Valpova djeluje osam mjesnih odbora i to: Mjesni odbor Valpovo, Mjesni odbor Ladimirevci, Mjesni odbor Nard, Mjesni odbor Šag, Mjesni odbor Marjančaci, Mjesni odbor Ivanovci, Mjesni odbor Zelčin, Mjesni odbor Harkanovci. Na području grada Valpova nalazi se 8 naselja (stanje 2006), to su: Harkanovci, Ivanovci , Ladimirevci, Marjančaci, Nard, Šag, Valpovo i Zelčin. Prema popisu stanovnika iz 1991.godine Grad Valpovo broji 8205 stanovnika (2726 domaćinstava), dok 7 prigradskih naselja broji ukupno 4402 stanovnika (1505 domaćinstava). Od ukupne površine Grada Valpova od 14,266 ha, poljoprivredno zemljište zauzima 8,676 ha ili 60,8%, šume 3,812ha ili 26,7%, te neplodno zemljište 1,778 ha ili 12,5%.

Tradicija Valpova

Tradicijsko, tzv. narodno graditeljstvo, kao i tradicijski uporabni predmeti te živopisne narodne nošnje također su dio kulturno povijesne baštine Valpovštine. Dok su kuće i drugi objekti u središtu Valpova već stoljećima građeni pod utjecajem stilske arhitekture, u njegovim rubnim ulicama te okolnim selima još i danas su sačuvane tradicijske, tzv. šokačke kuće s trokutastim zabatima okrenutima prema ulici te trijemom kao dvorišnim pročeljem. Izvorna dvorišta uz šokačke kuće pravi su etnografski muzeji na otvorenom, jer su gotovo svi stari gospodarski objekti: ambar, štagalj, štala, čardak, pušnica i drugi, također oblikovani rukom najčešće anonimnog narodnog umjetnika. Tradicijska baština naselja Valpovštine jedan je od značajnijih, ali još vijek neiskorištenih turističkih potencijala. (Damir Stanić).

Valpovo

Valpovo sa naseljima se spominje u povjsnim zapisima oko 14. st. ali bez sumnje da i prije nije postojao. Naziv valpovo ne potječe od staroslavenskog ili hrvatskoga jezika, naziv je nastao u vremenu razvoja vlastelinstva, ili nakon najezde tatara i dolaska mnogih stranaca u Slavoniju.  Na čelu vlastelinstva nalazio se, očito, doseljenik porijeklom iz austrijskih pokrajina u svojstvu valpota ili valputa, upravitelja ili blagajnika feudalnog vlastelinstva. Kroz sačuvane pisane dokumente kao feudalni vlasnici Valpova, spominju se Kralj Sigismund, ban Ivan Morović i njegov bratić Stjepan, ban Ladislav Morović, braća Matija i Petar Gereb od Wingartha, ugarski palatin Emerik Pereny, turci, Anton Hilleprandau von Prandau i drugi.

Valpovo

Valpovo je središte prigradskih naselja i upravno,  gospodarsko, sudsko, školsko i kulturno središte šire regije koja se naziva Valpovština. U sastavu Valpova nalazi se sedam prigradskih naselja: Nard, Šag, Ladimirevci, Marjančaci, Ivanovci, Zelčin i Harkanovci. Valpovština u širem smislu obuhvaća prostor nekadašnjeg Valpovačkog vlastelinstva: to je prostor koji se prostire između sjevernih osječkih prigradskih naselja, našičkog kraja, pa sve do miholjačkog kraja i mađarske granice. Gradonačelnik Grada Valpova je Leon Žulj. Valpovština u užem smislu obuhvaća prostor bivše općine Valpovo, tj. današnjih općina Valpovo, Belišće, Petrijevci i Bizovac.